Aleksandra Asya - Composer, Producer. Multilingual Singer - Europe
KUŠ! Časopis
Na kojem jeziku najviše voliš da pevaš?
Volim, kako bih ja to rekla, strme jezike i kad govorim i kad pjevam; jezike koji imaju izražene glasovne kontraste, tj. oštrinu i blagost istovremeno. Teško mi je izdvojiti jedan na kojem najviše volim da pjevam, pa ni pet, ali sigurno je da su mi među omiljenim turkijski jezici, slavenski jezici, te portugalski, islandski i japanski jezik. Takođe, mislim da poezija na ovim jezicima zvuči snažno.
Živiš na relaciji Beograd—Stokholm. Živela si i u Istanbulu. Kako podnosiš kulturne razlike?
Živjela sam u raznim zemljama u posljednjih nekoliko godina, u nekim sam provela manje vremena, u nekim duže, ali onaj utisak koji steknem na samom početku obično i ostane do kraja mog boravka tamo, pa i nakon odlaska ili prilikom vraćanja. Intuitivno procjenjujem okruženje. Svako mjesto već samo po sebi ima posebnu draž, no bez upliva u socijalne tokove bilo kog podneblja i dalje niste svjesni gdje ste, kao da se iza vas tek smjenjuju pozadine ili atmosfere, dok u vama huči samo vaša stvarnost. Pa i sa tim sam bivala u redu. Međutim, moram reći da sam mnogo prije nego sam i počela putovati imala utisak da sam na određenim mjestima već bila. I zaista, na tim mjestima se ponašam kao urođeni stanovnik. Po prirodi volim različitosti, te mi ni mnogi običaji raznih naroda nisu čudni ili nastrani, ono što mene više začuđava jeste ljudska uskogrudost ili licemjerje, a toga ima bilo gdje....
Rekla si da način pevanja jednog naroda ili podneblja uglavom proizilazi iz geografskih, klimatskih i kulturnih uslova u kojima se razvijao. Da li možeš da nam daš primer za to?
Da, ponekad se uhvatim u tim mislima. Naime, kada biste obratili pažnju na razne svjetske tradicionalne muzičke pravce, primijetili biste da su krševito-primorski krajevi obično obilati pjesmama skakutavog karaktera, visokoplaninski ili dugodolinski krajevi nerijetko pjevaju duge, gotovo dozivajuće tonove (npr. urtiin duu pjesme u Mongoliji). Zatim, krajevi puni geoloških kontrasta ili neobičnih prirodnih pojava nose pomalo mističan, ili kojegdje himničan zvuk. A tek Sjeverna Afrika, Bliski istok i Indija, koje su pune poliritmije i vratolomnih melizama, te čija su pisma, hrana, filosofija takođe izuzetno bogati, dok su te zemlje same slabo uslovne za život, primjeri su duhovno oplemenjenog prostranstva. Dalje, zajedno sa osvajanjima, seobama, raznim političkim i ekonomskim previranjima, pa čak i međunarodnim prijateljstvima ili trgovinom su se i kulture miješale, te se to čuje i u muzici. Posebno se ta miješanja čuju u muzici balkanskog područja.
Da li su ljubavne pesme različitih naroda u suštini iste ili smatraš da se ljubav formira u zavisnosti od kulture?
Iste. Ljubav je ista i nedjeljiva po područjima, te se i manifestuje isto u srcu ljudi koji ju nose. Stihovi mogu imati na uho neobičan slijed od kulture do kulture, od pjesnika do pjesnika, ali je značenje suštinski isto.
Da je fado hrana, šta bi bio?
Prije bi bio crno vino. Mislim da to i nije samo moj doživijaj....
Izgledaš istočnjački. Da li bi pre bila gejša ili samuraj? Kako vidiš svoj izraz?
Samuraj u gejšinoj obleci. Šalim se. To je zbog očiju i držanja, valjda. Međutim, nisam dovoljno servilna da bih bila niti gejša, niti samuraj, ali svakako isuviše marim za čast i odanost (samurajski) i umjetnost i estetiku (gejšinski). Ipak, mislim da sam suviše strastvena da bih se disciplinovala niti u bilo koji savremeni i znani, podrazumijevajući ili pretpostavljeni oblik, kako god. Podrazumijevajući, kažem misleći na čitav jedan slijed ponašanja, imidža, stava i svega što čovjeku nadijeva neko od društveno-istorijski definisanih zvanja. Naime, bilo koja vrsta modeliranog imidža, uzetog sa pokretne trake, kako ja to kažem, i svako djelovanje podesno normama i konceptima određene društvene grupe (posebno vidljivo u aristokratskom ili, nasuprot njemu — subkulturalnom miljeu), meni je odraz bezličja, dezintegriteta i komformizma, te se ne bih „sakatila"/ „nadgrađivala" težeći tek nekom imidžu fabrikovanog umjetnika (danas naročito popularnog), jer me to lišava individualnosti i slobode izraza pod bilo kojim uslovima.
U kojem gradu bi nam preporučila da se izgubimo?
U Avinjonu. Volim gradove koji su otežali u svojoj starini, pomalo avetne, pune stare gradnje. Imam utisak da mi neko pripovijeda čitav jedan život dok tumaram ulicama takvih gradova. Ostao mi je u takvom sjećanju bar. Tu je, svakako, i Istanbul, ali u njemu ne preporučujem da se izgubite, suviše je riskantno.
Da li umetnost ima moć da promeni svet?
Ima. Umjetnost nudi ugođaj ravan pripitosti ili emotivnoj uskomješalosti, a time mijenja i percepciju prema postojećem, sirovom stanju svijeta i tada on biva u najmanju ruku podnošljivo mjesto. Volim vjerovati u tu svoju romantičnu misao bar.
Da li je lepota univerzalna ili je u oku (uhu) posmatrača?
Rekla bih ovo drugo. Isto važi i za savršenstvo. Turci imaju jedan izraz koji podržava to gledište — naime, kada nekom kažete: „O, kako si lijep/a!", uobičajen odgovor je (bukvalno prevedeno) „To je tvoja ljepota!" (0 senin güzelliğin!), što ne treba pogrešno tumačiti kao: „I ti isto!", nego kao: „To ti tako vidiš!"
Koji su tvoji planovi za ubuduće?
Trenutno snimam autorsku muziku i odmaram se od nastupa kojih je ove godine bilo mnogo. Želja mi je da, konačno, uokvirim svoja višegodišnja stanja u jednu ozbiljnu muzičku priču. I osjećam da je bliska budućnost pravi trenutak.
I za kraj, pitanje koje postavljamo svim sagovornicirna — da li bi mogla čitaocirna „Kuš"-a da preporučiš šta da pogledaju, odslušaju, pročitaju (knjiga, film, umetnik, muzičar ...)?
Preporučujem staru školu na svim poljima umjetnosti (makar podsjećanja radi), jer se ona davi pod nemani zvanom pop kultura.... Ja sama ponovo preslušavam orijentalnu instrumentalnu muziku, pa eto jednog prijedloga i za vaše čitaoce — Yurdal Tokcan (Jurdal Tokđan), vrstan svirač uda (oud).
P.S. Koliko jezika govoriš?
Kako stvari trenutno stoje, sporazumijevam se na osam jezika, ne računajući maternji jezik i jezike komšijskih naroda. Brzo učim i dugo pamtim, bar kad su jezici, riječi i pjesme u pitanju.
Za KUŠ! intervjuisala: Jovana Nikolić
DEC 2016